Sok od zove

17 prosinca, 2023

Moj dragi i ja smo nedavno odlučili da ovu godinu posvetimo izletima i kratkim istraživačkim putovanjima. U tom duhu, sredinom maja zaputili smo se do Novog Sada pa onda Fruške Gore da propratimo duatlon, takmičenje koje je okupilo planinare i članove sportskih društava. Iz mog amaterskog ugla viđeno, tim od troje ljudi ima zadatak da obiđe tačke ucrtane na mapi i krene u borbu sa vremenom, uzbrdicama i mnoštvom staza u šumi od kojih je samo jedna prava. Neki su koristili kompase, neki karte, neki ni jedno ni drugo…

Uskoro je i naša mala ekipa krenula stopama takmičara da moj dragi napravi lijepe fotke, a mi ostali da prošetamo po prirodi. Po ko zna koji put sam osjetila posljedice cjelodnevnog sjedenja za kompjuterom i već na trećoj strmoj stazi sam poželjela da sjednem i sačekam ostale da obrnu krug i pokupe me, ali avaj, za povratak je bila predvidjena druga ruta. Pogadjate, i ona je išla uzbrdo… U jednom od tih trenutaka odmora i dolaženja do daha spazila sam stabljike zove kraj puta i u isti tren zamislila pune flaše krasnog soka! Ekipa je bila spremna za saradnju tako da smo obrali sve što smo vidjeli. Posebne zasluge idu mojoj sestrični Zoki, koju provizija u vidu gotovog soka čeka u našem tajnom skladištu. 🙂

Nakon duže šetnje vratili smo se u planinarski dom gladni kao vukovi. Trebalo je još malo sačekati da se postave stolovi, ali našim izoštrenim čulom mirisa pronašli smo krofne u ljetnoj kuhinji! Stručnjak za desert je bila teta Rada, planinar i veliki kuvar, koja je za prošli fruškogorski maraton napravila 4000 krofni! Kada joj je moj dragi rekao da imam blog sa receptima, donijela je jednu svoju šarenu kecelju, nagradu na jednom od takmičenja, i dala mi je na poklon. Ne znam smijem li priznati da smo dobili i par bonus krofnica koje su inače toliko ukusne da ih ne možete prestati jesti! A moja nova kecelja je stigla u svoj novi dom i čeka naredni recept i akciju.

O zovi ne treba puno trošiti riječi, ali ću kao i obično ispresti malu priču. Zovu svi znamo kao žbunić kraj kuća ili kraj puta, sitnih bijelih cvjetova koji na granama rastu grupisani u buketiće i tako ukrašavaju svoje stablo. Ispred mog stana u Sarajevu raslo je jedno takvo drvo i koliko god ga rezali stručnjaci i nestručnjaci, ono se nije dalo. Svakog bi proljeća izraslo nanovo i bilo bi dovoljno cvijeta da nam umiriše sobe sa pogledom na jug. Pošto je dvorište bilo zaklonjeno od saobraćaja, imali smo svoj izvor zove za sok i za čaj. Sok smo pili rekreativno, a čaj se kuvao čim bi neko od ukućana kašljucnuo.

Ljudi su našli svrhu i namjenu svim dijelovima zovinog stabla. Oni koji se u sastojke razumiju, kažu da čaj od cvjetova pomaže kod groznice, snižava tjelesnu temperaturu, ublažava išijas i simptome prehlade i gripe. Cvijet čak možete pohovati u smjesi za palačinke i u slast pojesti! Čaj od listova reguliše rad bubrega i poboljšava krvnu sliku. Pažljivo doziran čaj od kore pomaže regulaciju probave. Bobice koje nastanu iz cvijeta sadrže jako puno B vitamina i od njih se može napraviti ukusan džem ili kompot. Stručnjaci kažu da ljekovito djeluju na nesanicu.

Sa ovim se re­cep­tom pri­ja­vlju­jem za igricu Ajme ko­liko nas je! čija je do­ma­ćica za april In­grid sa bloga Pre­kra­tak dan!

Sirup od zove – www.fotoreporter.rs / All rights reserved

Sastojci:

  • 5 litara vode
  • 4 kilograma šećera
  • 36 cvjetova zove
  • 5 vrećica limuntusa
  • sok od dva limuna

Izaberite neku veću šerpu od najmanje 8-10 litara. Uspite vodu, dodajte šećer i stavite da proključa. Čim voda provre skinite sa šporeta i ostavite da se ohladi. Onda dodajte limuntus, cvjetove zove i sok od limuna. Poklopite i ostavite da odstoji 48 sati. Ocijedite i naspite u staklene flaše koje se mogu dobro zatvoriti. Tako zapakovan sirup ostavite na tamnom i relativno hladnom mjestu da čeka svježu vodu i veliku čašu! 🙂

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)