Jedno od najvećih zadovoljstava je naći se ispred frižidera neke dobre poslastičarnice, mjerkati i birati kolače. Za ovdje ili za ponijeti, uvijek su to slatke muke koje nose dilemu da li da idem na provjereno dobar ukus ili da probam nešto novo, voćni kolač ili čokoladni, možda čokoladni sa voćem, zaliveni ili kremasti… Nekada smiješno puno vremena potrošim na razgledanje sadržaja frižidera. Čini mi se, bilo bi mi nešto da ne izaberem najbolji od najboljeg… Pri konačnoj odluci uvijek mi pomogne detaljno zagledanje, što naravno traje. Iz presjeka torte ili teksture preliva može se dosta toga zaključiti o metodi izrade i sastojcima, pa nekako pokušavam zamisliti šta je sve trebalo uraditi i umutiti da taj komadić slatkoće stigne ispred mene.

Iako sam nepokolebljivi ljubitelj čokolade, ne propuštam da osmotrim dobro poznatu poslasticu – krempitu. Kvaka je u tome što je ne zna svako fino napraviti, pa me gorespomenuta analiza često odvrati od kupovine. Npr. staklasta boja je znak da u kremu nema puno mlijeka, izrazito oštri rubovi pokazuju da je dodato puno želatina, tamna boja kreme da kolač, ne daj bože, već dugo stoji.

Sada je pred vama jedan pravi domaćinski recept za savršenu krempitu. Recept sam dobila od kolegice Violete od koje stižu samo odlične ideje, ali moram priznati da sam oklijevala sa isprobavanjem. Još sam vukla sjećanja na moj prethodi pokušaj od prije par godina, po nekom drugom receptu kojem se, na svu sreću, izgubio trag. Pažljivo prateći savjete, isjekla sam gornju koru prije pečenja da bih je lakše savladala pri rezanju krempite, no kvadratići su se u rerni pod uticajem toplote povampirili i pretvorili u trapeze i lepeze. Kada sam ih poslagala na rijedak krem, to nije bilo lako ni gledati ni jesti. Od moje druge kolegice Vukice dobila sam vrijedan savjet koji rješava muke oko lisnatog tijesta, a o ovoj staroj grčkoj metodi biće riječi nešto kasnije.

Moje krempite nisu stigle da se počešljaju i obuku neki dobar tanjir za fotkanje, al obično tako i biva kada je nešto ukusno u pitanju. Umjesto lickanja izabrali smo grickanje pa je otišlo pola tepsije za čas!

Sastojci:

• 6 žumanaca
• 14 supenih kašika šećera
• 1/2 litra mlijeka
• 20 gr želatina
• 500 ml slatke pavlake
• 1 tabla lisnatog tijesta
• malo šećera u prahu

Ako želite manje sladak krem možete smanjiti količinu šećera na 10 kašika, iako ja stavim svih 14 i nije preslatko. Umutite dobro šećer i žumanca dok smjesa ne posvijetli, pa je preručite u neku veću šerpu. Ja sam koristila jednu široku od 5 litara. Bez brige, neće biti kreme i za komšiluk, na kraju pjena splasne, ali tokom pripreme treba vam veći manevarski prostor. Sada u šećer i žumanca kap po kap dodavajte vrelo mlijeko uz stalno mućenje mikserom. Nemojte žuriti, potrebno je oko 10 minuta da utrošite 1/2 litra mlijeka. Krem će biti srednje gustine i značajno će dobiti na masi. Stavite ga na šporet da provre i baci 1-2 ključa. Potom ga skinite sa šporeta i uspite želatin koji se priprema tako što 20 gr želatina u zrncima izmiješate u maloj šerpici sa 150 ml tople vode. Kada zrnca nabubre, stavite šerpicu na šporet na blagu vatru i miješajte dok se želatin ne istopi. Pazite da tečnost ne provre! Zrnca se brzo tope pa ćete ovo lako obaviti, samo ne ostavljajte posudu na šporetu bez nadzora, vode ima malo i brzo se grije! Smjesa sa žumancima, šećerom i mlijekom još uvijek je vrela i nakon što joj dodate rastopljen želatin izmiješajte dobro. Ostavite da se hladi.

Pjena će polako da splašnjava, a na dnu posude će se izdvojiti tečna krema koja se hlađenjem treba stegnuti. Promiješajte s vremena na vrijeme da se ne bi stvorila korica na površini. Još dok je krema vruća, prelijem je u neku manju posudu a kada postane mlaka ubacim je u frizider na sat, sat i po vremena da se stegne. Na kraju treba umutiti slatku pavlaku i u nju dodati kuvan i ohladjen krem. Da bi se krem i pavlaka izjednačili možete u treću posudu staviti par kašika pavlake i par kašika krema pa to miksati 10-tak sekundi, potom dodati jos par kašika pavlake i ostatak krema, ponovo izmiksati i na kraju dodati ostatak pavlake. Kuvani krem i pavlaka imaju različitu gustinu, pa ih je lakše postepeno izmiješati, plus izbjegnete stvaranje grudvica. Naravno, ako imate veće plastične zdjele i samim tim bolju preglednost situacije, možete sastojke ubaciti istovremeno i mutiti, ali ne duže od 5 minuta da bi pavlaka ostala vazdušasta.

Ako kore pečete, trebate ih pripremiti prije nego krem bude gotov. Iskoristite vrijeme dok se smjesa od jaja i mlijeka hladi. Ako je krem gotov prije kora, držite ga u frižideru dok kore ne ispečete i ne ohladite. Moja tepsija za krempite ima dimenzije 22 x 30 cm i od jednog bloka gotovog lisnatog tijesta (pakovanje obično ima dva bloka) mogu izaći i gornja i donja kora. Ostavite lisnato tijesto da se odledi, podijelite ga na dva dijela pa svaki dio razvaljajte na pobrašnjenoj podlozi u obliku tepsije u kojoj ćete složiti krempitu. Tepsija inače treba biti duboka jer će krempita imati 4 – 5 cm visine. Kore se peku jedna po jedna na prevrnutoj tepsiji, 15-tak min na 200 Cº dok se ne zažute. Kada pažljivo sklonite prvu pečenu koru, ostavite minut dva tepsiju da se prohladi, pa onda stavite drugi dio tijesta. Prečica koju ja volim iskoristiti su gotove kore za krempitu koje su po dimenzijama dosta velike, pa od jedne gotove napravim dvije kore za moj kalup, a drugu gotovu koru dobro zapakujem da ne povuče vlagu do naredne prilike.

Kada imate obje kore pečene ili kupljene plus gotov krem kreće slaganje kolača. Na dno tepsije ide prva kora, pa onda izlijte krem i poravnite ga. Sada ide onaj grčki fazon! 🙂 Usitnite i izmrvite cijelu drugu koru i pospite po kremu mrvice! Na ovaj način ćete izbjeći mučenje sa rezanjem a krempita zaista dobije interesantan izgled. Ovo je za mene bilo otkriće godine a nadam se da će se i vama dopasti.  Ako želite, pospite po mrvicama kroz malu cjediljku šećer u prahu, pa stavite tepsiju u frižider da se krema stegne preko noći.

P.S. Dobra je ideja da krempitama pri služenju pridružite par komada voća, krupne domaće borovnice, maline, kupine, kriške bresaka, koje zrno grozđa, a pogotovo mirisne jagode kada prispiju na proljeće. Kada pomislim kako vrijeme brzo leti, to nije ni tako daleko…