Kada sam vidjela koju je temu predložila Kristina sa bloga „Domaćica za vas“ za ovomjesečni krug igrice Ajme koliko nas je, odmah sam znala šta ću vam predstaviti iako u našoj kući dunje nemaju neku veliku primjenu. Kad sam bila mala, mama je u jesen pravila slatko ali je ono vremenom izgubilo bitku sa slatkim od šljiva, koje obožavam. Sada najčešće kupimo jedan kilogram, pa komad ili dva stavimo na ormar da nam mirišu, a ostale idu u bačvicu. Kako krene kalendarska jesen, započne i priprema zimnice, džemova, ajvara, pekmeza… No, kada započne prava jesen, hladnije noći i dani, vrijeme je za kiseli kupus.
Ljudi ga uglavnom vole jesti, ali ne vole njegovu prateću pojavu, vodu u kojoj se kiselio tj. raso koji često smrdi za krepati. E, ovaj kupus je drugačiji i ne zahtijeva pretakanje vode niti gas masku. Naravno, pod uslovom da ga pojedete prije aprila. 🙂 Dunje imaju ulogu malih spužvica koje će upiti kako god se zove ono od čega raso smrdi i razvlači se, a kukuruz će dati krasnu zlatnu boju listovima.
Recept je nekada davno našao moj tata u „Oslobođenju“. Isproban je i pošto se pokazao jako dobar postao je naš recept, a ja, kako sam rasla i postala viša od bačve, preuzela sam zadatak da razbacujem dunje i kukuruz.
Čupavi ljepotani sa fotografije stigli su nam iz Slankamena. Hvala teti Jeli na poklonu! Jos uvijek služe kao dekoracija jer nam je bačva za kupus na selu, a mene i moju familiju sustigla je viroza pa ne idemo puno dalje od kreveta. No, za ljubav zdrave zimske salate sve ćemo kockice posložiti naredni vikend, a to će kao i godinama prije teći ovako:
Sastojci:
- 20 kg kupusa
- 750 gr morske soli
- 350 gr kukuruza kokičara
- 750 gr dunja
Ne razumijem se puno u sorte kupusa niti mogu prepoznati odakle je koji stigao. Sumnjičava sam prema informacijama od prodavaca jer mi se čini da će, kad god nekog pitam odakle je kupus, reći da je futoški. Nešto slično krompiru u Bosni, za koji ćete uvijek dobiti odgovor da je iz Rogatice. Jedini kriterij koji imamo jeste da kupus treba biti što bjelji i da nema zelenih listova. To znači da je zreo i da će se lakše održati preko zime.
Očistite glavice tako što ćete ukloniti spoljne listove. Na ovaj način doći ćete do savršeno čistog kupusa i prije kiseljenja ga ne treba prati. Drugi korak je dubljenje korijena. Za ovo vam treba veliki kuhinjski nož, a cilj je da u korijenu napravite što veće kupasto udubljenje u koje ćete sipati so. Posao djeluje zeznut ali ide lakše nego što se čini. Dubite prvo velike glavice, male ostavite za popunjavanje prostora. Dunje očistite od listova, peteljki i sjemenki i isjeckajte ih kao za kompot. Ne treba ih guliti. I, krećemo sa slaganjem!
Na dno bačve stavite najveću glavicu koju imate, pa okolo slažite cijele manje ako mogu stati, a ako ne, sijecite ih na pola i čevrtinu i temeljito popunite prostor između cijelih glavica kupusa. Sada sa solju napunite izdubljene korijene (svaka cijela glavica treba biti izdubljena) i ovlaš pospite so po cijelom redu. Uzmite 1-2 šake dunja i razbacajte ih po kupusu. Sada idu 1-2 šake kukuruza i završili ste sa tim redom. Slijedi ponovo kupus, pa so, pa dunje i kukuruz. Kada dođete do vrha bačve pazite da gornji sloj ne viri preko ruba. Kupus će se slegnuti ali po vrhu treba staviti mrežicu koju dobijete uz bačvu jer ona spriječava kupus da ispliva izvan rasola. Sada odgurajte bačvu na ključno mjesto gdje će stajati preko zime (balkon ili podrum ako živite u kući) i naspite vodu. Sipajte uz kraj kako ne bi mlazom vode sprali so sa gornjeg sloja. Stavite mrežu, poklopite, sačekajte 40 dana i navalite na kupus krasne zlatne boje za koji se ne zna je li ga bolje jesti svježeg ili praviti sarmice, grčki kupus ili podvarak.