Krajem prošle godine moja draga drugarica Stefani skoknula je do Grčke. Ona poznaje tu zemlju dobro, govori grčki jezik, ali nikada do kraja nisam shvatila kako je ta ljubav počela. Stefi nam je uvijek bila izvor lijepih mejlova, priča i informacija vezanih za ovu zemlju, pa čovjek ne može da se ne zainteresuje. Sa puta mi je donijela vrećicu grčke tjestenine koja se zove kritharaki, a ja se uvijek jako obradujem jestivim suvenirima. 🙂

Kritharaki izgleda kao velika riža, ali nije žitarica nego upravo tjestenina, za nas neobičnog oblika. Ponegdje se na pakovanjima može vidjeti i naziv orzo. Tradicionalno, grčki kritharaki je imao primjese ječma, a orzo se pravi od pšenice. Kritharaki koji smo iskoristili za ovaj recept napravljen je 100% od pšenice, pa pretpostavljam da su razlike postale stvar prošlosti i da je naziv postao pitanje proizvođača.

Jelo sa kritharakijem se zove giouvetsi. Odatle potiče naša riječ đuveč, pa ćete naziv lako zapamtiti. Jelo nema puno sastojaka – meso, tjestenina, paradajz, malo vina i par začina među kojima je često cimet. Od mesa se može upotrijebiti šta želite, piletina, teletina ili jagnjetina, ponekad i plodovi mora.

Pored kritharakija, Stefi mi je donijela i domaći recept za giouvetsi! Bila je u gostima kod prijatelja gdje kulinarsku dirigentsku palicu drži jedna nasmijana i fina gospođa, pa kada se spoje iskustvo i svježi sastojci za očekivati je da se u toj kući dobro jede. Stefi je pažljivo pratila pripremu ručka, samo mi posle nije znala reći koje su mjere u pitanju. Kao što to obično biva, teta kuva odoka. Prije nego sam se prihvatila pripreme, malo sam njuškala po internetu ne bih li našla više detalja i možda još koju kulinarsku tajnu o giouvetsiju. Ispostavilo se da ti recepti obiluju konzervama i gotovim sosovima, a mene je, slušajući Stefani, oduševilo to što se u Grčkoj može kupiti svježi mirisni paradajz cijele godine! Na kraju sam se vratila uputama koje sam dobila na početku i slijedila ih, od dinstanja mesa preko svježih sastojaka do brze pripreme i mrvljenog sira na kraju.

Zvanični prastari recept kaže da se giouvetsi peče u glinenoj posudi na laganoj vatri nekoliko sati. Gostoljubiva teta iz Grčke ga sprema na šporetu, u šerpi, bez rerne i to za manje od sat vremena, pa vam ovog puta  predstavljamo tu kraću i praktičniju verziju!

 

Sastojci:

• 500-600 gr pilećeg bijelog mesa
• 1200 gr svježeg paradajza
• 1 kašičica aleve paprike
• 100 ml crnog vina
• 1 litar vode
• 250 gr kritharaki tjestenine
• so i biber
• malo ulja

Paradajz operite, pa ga ogulite ako imate vremena, jer će sos biti finiji.  To će ići najlakše ako paradajz potopite u vrelu vodu na 4-5 minuta. Za to vrijeme isijecite piletinu na manje komade, 3×4 cm otprilike, zatim posolite meso i dodajte malo bibera. Paradajz je sada spreman za guljenje, pa ga potom isijecite kao za salatu. Ako ostavite koru, sjeckajte na sitnije komade. Stavite na šporet dublju tavu ili pliću šerpu sa 5-6 kašika ulja. Kada se ulje ugrije, propržite piletinu dok ne promijeni boju i mjestimično dobije lijepu žutu koricu. To ćete najbrže postići ako meso ne prevrćete stalno – pazite samo da ne zagori! Gotovu piletinu šupljikavom kašikom izvadite iz tave, odložite u neku zdjelu sa strane, a na ulje na kome se pržilo meso istresite paradajz. Ovo će poprilično zacvrčati jer spajate vrelo ulje i vodu, tj. sok od paradajza, ali će situacija brzo da se smiri i počeće da nastaje fini sos! Promiješajte i smanjite vatru na srednju jačinu. Dodajte pola kafene kašičice soli, kašičicu aleve paprike, 100 ml vina, 300 ml vode i miješajte svako malo.

Nakon 20-25 minuta dodajte još 700 ml vode koja, kao i prethodnih 300 ml, treba biti vruća da se sos pri kuvanju ne bi rashlađivao i da brže ponovo provre. Sada dodajte kritharaki i miješajte lagano. Tjestenina se kuva u ključalom sosu na vatri srednje jačine 15-16 minuta. Pri tom pazite da se ne zalijepi za dno posude, pa ne ostavljajte šerpu samu duže od minut, dva. Sa drugim vrstama tjestenine nemate ovaj problem, one se kuvaju u većoj količini vode koja se na kraju ocijedi. Kritharaki krčkanjem upija sos, a tečnosti ima taman dovoljno za pripremu tjestenine, da na kraju ne ostane ni kap viška.

Nakon 15-tak minuta skinite šerpu sa vatre i ostavite jelo da se prohladi 5-10 minuta prije serviranja. Za to vrijeme će kritharaki upiti sav sos koji je nakon kuvanja preostao. Giouvetsi možete posuti izmrvljenim feta sirom ili parmezanom. Mi smo ručak dopunili savršenim sirom iz Vrujaca i to je bio naš domaći doprinos ovom pravom ljetnom jelu.

Nakon što smo u slast pojeli poklon iz Grčke, nove količine kritharakija pronalazimo u Veru. Čisto da ne tražite dugo… 🙂