Kolači

Lemingtoni

26/09/2019

Prvobitno ovaj je post bio objavljen u ljeto 2018. godine. Usljed tehničkih problema morali smo ga ažurirati sa datumom septembra 2019. godine. Što se junaka naše priče tiče, recept je isti, Arjica je našla dom a Sansa još uvijek čeka svoje ljude… A sada se vraćamo u prošlu godinu! 🙂 

Svako doba nosi svoju modu koja zalazi i u oblast slatkiša. Kad sam ja bila mala, niko nije jeo cheesecake, a bogami ni makaronse, nismo znali šta je ganache niti lava kolač… Ali smo dobro znali šta su čupavci! Ko bi im odolio… Poslastica bez kreme, da se djeca ne umažu baš previše, a opet sočni da ih ne možete prestati jesti. 

Mama u svom kuvaru ima barem pet varijanti spomenutih miljenika, a jednu posve drugačiju našli smo u starom časopisu sa receptima. Ilustrovana politika je davne, 1980 – i neke objavila specijalno izdanje posvećeno raznolikoj kuhinji svijeta i poznatim ličnostima. Na naslovnici je bila lijepa Zlata Petković. Recepte su davali glumci, pjevači, režiseri iz tadašnje nam domovine, kao i ambasadori stranih država sa mandatom u Jugoslaviji. Tada nije bilo puno časopisa, pogotovo ne sa receptima i ovaj mi je bio jako interesantan. Nikada neću zaboraviti recept Seke Sabljić za brzi kolač, koji je toliko brz da je ugazila u tepsiju dok se hladio, ili moje razočarenje kada sam pročitala da je Boris Bizetić izjavio kako ne priznaje pitu od juče! Kod nas je pita uvijek trajala dva dana, pa kad se jučerašnja podgrije, dobije neki novi šmek koji mi se dopadao i nikako nisam shvatala kako neko može izvoljevati kada je pita u pitanju! 

Od raznih čuda koja su se tu mogla pročitati, isproban je samo jedan recept i to ovaj koji vam predstavljamo na Malim čarolijama. Zapelo mi je za oko da su u pitanju čupavci, ali opet to i nisu naši čupavci već australijski. Supruga tadašnjeg ambasadora Australije u Jugoslaviji dala je recept za lemingtone, uz napomenu da ih tamo često prave za dječije proslave i okupljanja. U avanturu pravljenja lemingtona sam krenula vjerujući da će mi se sigurno dopasti, čim ih tolika djeca vole preko sedam mora i sedam gora. Bila sam u pravu, ovo je jedan prekrasan kolač i nadam se da ćete ga uskoro isprobati.

Nego, ne mogu da završim ovaj recept a da ne spomenem i dva mala čupavca druge vrste. Riječ je o mačićima koje smo spasili tokom prošle godine, a kojima sada tražimo dom pun ljubavi. Dovoljno je da ih neko voli onoliko kao ja, a ako može i više, to bi bilo idealno! 🙂 Bilo ih je troje, no jedno je u međuvremenu našlo divan dom, a to je dragi mali čupavac Milka… Dobila je ime po čokoladi jer ne možete mače nazvati Lindt…

Drugi i treći čupavac su Sansa i Arja. Nađene su u rejonu sela Dučić, blizu Banje Vrujci. Bilo ih je četvoro, sami po sred puta, daleko od kuća. Pošto je u to vrijeme bila aktuelna serija Igra Prestola, dobili su ime John Snow (jedini dečko), Deneris, Sansa i Arja. Smjestili smo ih u našu kuću na selu, dobili su hranu, pijesak, a komšinica je dobila zadatak da ih obilazi. John je u međuvremenu otišao u potragu za sjevernim kraljevstvom, Deneris je našla dom kod mladog para blizu Južnog bulevara, a Sansa i Arja su ostale. Kada je zahladnilo jesenas, donijeli smo ih kod nas u Beograd i evo velike djevojke koje su napunile godinu dana traže dom! Razigrane su, radoznale, umiljate, prave predilice i velike izjelice! 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ako ne pravite kolače često i čuvate se šećera, ova dva čupavca koja nudimo su idealni za vas! Zdraviji su od bilo kog zaslađivača i ušećere vam život na najljepši način kada vidite male šape i okice koje vas posmatraju. Nadamo se da će vam se neka od njih dopasti, pa da možemo proslaviti udomljenje, uz kolače naravno! 😉

Sastojci:

Tijesto

  • 140 g putera
  • 140 g šećera
  • 2 jajeta
  • 4 supene kašike mlijeka
  • vanilin šećer
  • 280 g brašna
  • prašak za pecivo

Preliv

  • 120 g istopljenog putera
  • 400 g šećera u prahu
  • 2 kafene kašičice kakaoa
  • 5 – 6 kašika tople vode

Pripremu tijesta započinjemo tako što ćemo uključiti rernu na 200 ºC. Umutiti puter sa običnim i vanilin šećerom. Dodajte jaja, ujednačite smjesu mikserom pa dolijte mlijeko, uspite brašno i prašak za pecivo. Dobićete relativno gusto tijesto, ali se nemojte brinuti, takvo nam i treba. Strpljivo ga razmažite po tepsiji obloženoj masnim papirom pa ga pecite oko 30 minuta. Pravilo iz originalnog recepta koje uvijek ispoštujem jeste da ostavim tijesto da se potpuno ohladi i da odstoji preko noći. Kada sam prvi put pravila lemingtone, pa ujutro provirila da vidim šta se dešava sa mojim „umjetničkim djelom“, zamalo i biskvit i tepsija nisu završili u kanti za smeće, toliko mi se učinilo suvo i neupotrebljivo. No, kao što rekoh, samo hrabro naprijed!

Sve sastojke za preliv ubacite u šerpu pa zagrijavajte dok se smjesa ne ujednači i dok se šećer ne otopi. Isijecite tijesto na kvadratiće pa ih na kratko umačite u topao preliv, a onda uvaljajte u kokosovo brašno. Sada sačekajte još 24 sata da biskvit sve fino upije… Ha! Zezam se, nema više čekanja, kolačići se mogu jesti odmah! 🙂 U slast!

P.S. Navedene mjere preliva se odnose na kockice dimenzija 5×5 cm. Ako pravite manje kolačiće, ići će više preliva, i obrnuto, za veće kolačiće treba manje preliva. Manjak možete lako nadoknaditi dodajući po malo od svakog sastojka, a viška se rješavamo drobeći Petit Beurre u posudicu sa kakao smjesom. 

You Might Also Like

No Comments

Ostavite komentar