Događaji

Eat Belgrade mini food festival

18/11/2014

Vrijeme je naposljetku počelo da liči na kasnu jesen, pa je u nedelju cijeli dan rominjala kišica. Po takvom danu najslađe je ušuškati se kod kuće i odmarati, ali vjerujte da nedjelja duže traje kada osmislite neku šetnju ili akciju. Moj dragi i ja smo imali dobar razlog da se zaputimo do Savamale na prvi mini food festival pod nazivom Eat Belgrade. Glavni mamac nam je bila radionica food styling-a i fotografisanja hrane koju je po programu vodila Marija sa bloga Palachinka. Najavljen je i mali market sa orginalnim domaćim proizvodima što je uvijek interesantno za vidjeti, pa ćemo vam kroz par riječi i galeriju fotografija ispričati kako je to bilo.

Eat Belgrade - www.fotoreporter.rs / All rights reserved

Eat Belgrade – www.fotoreporter.rs / All rights reserved

Prodajni dio festivala se sastojao od desetak štandova sa, kako to da čovjek opiše, pa ukratko sa lijepim stvarima. Izlagača nije bilo puno, ali se kraj svakog valjalo poprilično zadržati i sve detaljno pogledati, ponešto probati, tu i tamo priupitati i prođe vrijeme kao da ih je bilo trideset.

Među prvima smo isprobali ulje od koštica šljive koje izrađuje porodična firma All Nut. Bilo je jako slatko pojesti komadić hljeba sa par kapi ovog ulja, a o čokoladnim kockicama da i ne govorim. Na stolu su se još našli ulje od koštica kajsije i lješnjaka kao i razni kozmetički proizvodi za njegu.

All nut - www.fotoreporter.rs / All rights reserved

All nut – www.fotoreporter.rs / All rights reserved

Jos sam s vrata snimila Remake stvarčice, šolje, čajnike, tanjiriće pa sve na tufne, no na putu do njih zamirisao mi je sir sa malog štanda u uglu. Sir je kozji, radi ga gazdinstvo Aleksić sa Kosmaja i idealan je za one koji vole vino, a na kraju krajeva i za one koji vole samo sir. 🙂 Mene je i sam miris sapleo, veći štand im ni ne treba.

Remake - www.fotoreporter.rs / All rights reserved

Remake – www.fotoreporter.rs / All rights reserved

Gazdinstvo Aleksić - www.fotoreporter.rs / All rights reserved

Gazdinstvo Aleksić – www.fotoreporter.rs / All rights reserved

Još nešto nam stiže sa Kosmaja, ni manje ni više nego craft pivara Kabinet. Craft znači da imaju male kapacitete, ali i orginalne recepture plus kvalitetne sastojke. Moj ukus nije baš istančan kada je pivo u pitanju, ali je moj dragi bio jako zadovoljan nakon degustacije.

Craft pivara Kabinet - www.fotoreporter.rs / All rights reserved

Craft pivara Kabinet – www.fotoreporter.rs / All rights reserved

Prolazeći kraj štandova dobili smo dosta ideja za poklone dragim ljudima, a bogami i za nas dvoje. Kada su se raznobojni Fini makaronsi ukazali ispred nas, morali smo probati par komada. Ovi kolačići su mi tiha patnja, no nakaniću se ja i napraviti ih jednog dana, kud puklo da puklo.

Fini Fini makaronsi - www.fotoreporter.rs / All rights reserved

Fini Fini makaronsi – www.fotoreporter.rs / All rights reserved

U komšiluku Finih bio je Medenjakov špajz gdje sam prepoznala kolačiće koje sam nedavno dobila uz čaj u jednom kafeu i provela dosta vremena oduševljeno fotkajući lijepa srculenca. E, ovdje su bile pune tegle takvih ukrasa, zamislite radost! 🙂 Mislim da ću za praznike par komada okačiti na jelku.

Medenjakov špajz - www.fotoreporter.rs / All rights reserved

Medenjakov špajz – www.fotoreporter.rs / All rights reserved

U sljedećoj bašti su ručno rađeni unikatni predmeti i domaći kolačići udružili snage. Blatobran je postavio svoje zaista orginalno i interesantno porcelansko posuđe, moji favoriti su zdjelica sa leptirom i malo srce broš/vazna, a po toj scenografiji su se razbaškarili mekani kolačići Sanjalice.

Blatobran i Sanjalice - www.fotoreporter.rs / All rights reserved

Blatobran i Sanjalice – www.fotoreporter.rs / All rights reserved

Pošto nismo baš sve mogli pojesti, na „to do“ listi za naredni susret su nam ostali: Emilijin kolač u tegli (ukus i tekstura me živo interesuju, a ambalaža je preslatka), Hangri kapkejk (bilo je za očekivati da im kapkejkovi idu od ruke, ali su se meni posebno dopali brownies kolači) i Moj med (prirodan i nov na tržištu, porijeklom iz Centralne Srbije, a sakupljen sa bagremovog cvijeta).

Emilijin kolač u tegli - www.fotoreporter.rs / All rights reserved

Emilijin kolač u tegli – www.fotoreporter.rs / All rights reserved

Hangri kapkejk - www.fotoreporter.rs / All rights reserved

Hangri kapkejk – www.fotoreporter.rs / All rights reserved

Moj med - www.fotoreporter.rs / All rights reserved

Moj med – www.fotoreporter.rs / All rights reserved

Kada je došlo vrijeme za Marijinu radionicu zauzeli smo mjesta, ja za posmatranje, dragi za fotkanje. Zanimljivo je kako uz pomoć par rekvizita i svakodnevnih materijala možete napraviti kompoziciju kao iz časopisa. Fotke na Marijinom blogu Palachinka su jako lijepe, pune boja i detalja, pa mi je drago što smo imali priliku vidjeti kako radi. Do krajnjeg rezultata nije lako doći, tome prethodi dosta namještanja i okretanja, ali tako je to sa fotografijom i stajlingom – ko voli, ništa nije teško. 🙂 Nadam se da će ovakvih radionica biti više jer čak i iskusni blogeri mogu uvijek nešto novo naučiti, a sve nas mogu podstaći na istraživanje i kombinovanje dezena i materijala.

Marija u akciji - www.fotoreporter.rs / All rights reserved

Marija u akciji – www.fotoreporter.rs / All rights reserved

Šta jos ostaje iza ovog festivala? Jedan film, koji nas je još sa ulaza dočekao na velikom platnu i okupirao našu pažnju, a riječ je o dokumentarcu pod nazivom „Jiro dreams of Sushi“. Film govori o starom vlasniku restorana u Japanu. Čovjeku je 85 godina, koliko sam shvatila mali restoran se nalazi kraj stanice metroa, ali i jedno i drugo imaju energiju i živost sa kojima se teško može takmičiti i tri puta mlađa osoba i deset puta veći restoran. Ovo skromno mjesto je rezervisano mjesecima unaprijed, a Jiro je najveći stručnjak za sushi na svijetu! Film govori o istorijatu restorana, o tome kako je Jiro ušao u svijet kulinarstva, o njegova dva sina koji nastoje da nađu svoje mjesto pod suncem iako ih tradicija drži u očevoj sjeni, o pažnji sa kojom se svaki zalogaj oblikuje i pruža gostima. Ne morate voljeti sushi da bi vam se ovaj film dopao. Ja sam taj specijalitet probala jednom i nemam želju da ponovim iskustvo. Ali za pamćenje je jedna životna priča i posvećenost koju Jiro iskazuje prema svom poslu. On teži ka savršenstvu koje je teško definisati i samim tim teško dostići. No i taj put ka vrhu čini njegov svijet bogatim, pa sa 85 godina života i samo malo manje radnog staža Jiro kaže da i dalje jako voli svoj posao. To je već dovoljno posebno, zar ne? 🙂

You Might Also Like

5 Comments

  • Reply Veja 18/11/2014 at 9:59 am

    Fotke su super! A i tekst, da ne bude da nije 😉 p.s. ta staklenka jedna…sa kolačima unutra…a joj, kako bih je rado! 🙂

    • Reply Biljana Sparavalo 18/11/2014 at 3:05 pm

      Uh, da… Lijepi su da ti ih je s jedne strane zao pojesti a s druge razmisljas kako li su tek ukusni kad ovako izgledaju 🙂 Znamo gdje ima jos, dodji i vodimo te! 😉

  • Reply Veja 20/11/2014 at 10:04 am

    Držim za riječ 🙂

  • Reply Gaga 24/11/2014 at 8:04 am

    Lep događaj, sigurno si uživala. Ne znam dal su lepše slike, ili eksponati! Sve je tako primamljivo…

    • Reply Biljana Sparavalo 25/11/2014 at 9:51 am

      Da znas da nismo znali gdje da se prije okrenemo! Fotkice su sacuvale tu lijepu atmosferu i mozda budu mamac za narednu godinu… 😉

    Ostavite komentar