Pite i peciva

Pita zeljanica

29/03/2014

Poodavno sam otvorila kategoriju pite i peciva. Tu je već par recepata za moja omiljena peciva, ali sam nedavno primijetila da pravih pita nema. To je greška koja se mora ispraviti, a prije neke neobične varijacije na temu, temelji se moraju postaviti sa starom dobrom zeljanicom.

Za mene je pita glavno jelo, vruća tepsija i jogurt su dovoljni za dobar ručak, a ovu zeljanicu je zaista lako napraviti, tako lako da mi nikad nije mrsko da je zamotam. Kada ne stignem do kuhinje, veliko je uživanje i svratiti do nekog od naših omiljenih mjesta sa odličnom hranom. Evo malog vodiča za savršene pite u tri draga grada!

U Sarajevu – Sač. Nalazi se na Baščaršiji, u ulicici pod nazivom Mali Bravadžiluk 2. Tu uvijek možete naći divnu vruću pitu, ispečenu, pogađate – ispod sača. Iskreno, teško je naći lošu pitu u Sarajevu, ali ovo mjesto mi je nekako drago. Koliko god vrata bila mala, reklama slabo vidljiva, ljudi ovo mjesto nađu i promet je ogroman. Pita bude razgrabljena u par minuta, no tepsija za tepsijom izlazi ispod žara, pa i ako neko u redu ispred vas mazne zadnji komad sirnice, nećete dugo čekati na novu turu.

U Beogradu – Fofa, Tošin bunar 188. Imaju tanko motanu zeljanicu, sirnicu, burek, bundevaru, urmašice, baklavu i naravno sve moje simpatije! Na reklami iznad ulaznih vrata možete pročitati natpis kako prave i prodaju najbolje pite s ove strane Drine. Fino smo se nasmijali na tu rečenicu, ali oni mirne duše mogu stati rame uz rame sa najboljima i sa one strane spomenute lijepe rijeke!

U Pančevu – Sneška, u ulici Žarka Zrenjanina. Mali porodični biznis sa dva stola u pekari ali imaju odlične pite sa savršenim sirom i domaćom atmosferom. Ova pekara ima neko čudno radno vrijeme pa ih nije lako uloviti. No prvi susret mi je ostao u tako lijepom sjećanju, hvala dragom mom :), da im ne zamjeram ni kada naiđemo na zatvorena vrata.

Sada, idemo na posao sa detaljnim pojašnjenjima, da se i oni koji do sada nisu pravili zeljanicu odvaže na ovaj korak. Možda bi sad gurmani rekli kako nema pite bez domaćih kora, ali o tom po tom, kad nabavimo veći sto… 🙂

Zeljanica - www.fotoreporter.rs / All rights reserved

Zeljanica – www.fotoreporter.rs / All rights reserved

Sastojci:

  • 500 gr gotovih kora za pitu,
  • 500 gr očišćenog svježeg spanaća
  • 500 gr mladog sira
  • 2 jajeta
  • 200 ml kisele pavlake
  • par kašika ulja i mlijeka

Operite spanać, ubacite ga u neku veliku šerpu, naspite vode do pola posude i dodajte kašičicu soli. Količina spanaća vam se može učiniti velika ali listovi kuvanjem splasnu. Na kraju ćete ih tražiti po šerpi. Spanać treba samo da se obari pa sačekajte da voda provre i da krčka par minuta, a onda vodu prospite i spanać dobro ocijedite. Ostavite ga da se prohladi i usitnite listove nožem.

Ja sam navikla da za pitu koristim tzv. švapski sir, sitni sir od mlijeka sa kog je skinuta masnoća. Ako ne nađete ovu vrstu, dobar je bilo koji mladi sir koji nije pretjerano ocijeđen a ni kremast. U slučaju nedoumice pitajte tete na pijaci sta bi preporučile za pitu, a ako kupite sir u kriškama izgnječite ga viljuškom pa dodajte jaja, pavlaku i ohlađeni spanać. Ako vam sir nije slan dodajte pola kafene kašičice soli. Izmiješajte, ujednačite smjesu i uključite rernu na 180 C°. Sada je trenutak da otpakujete kore za pitu. Ovo ne treba ranije raditi jer ih sobna temperatura jako isušuje pa kore postaju krte i ne mogu se motati. Što se ambalaže i proizvođača tiče i dalje sam neodlučna, a samo jedno je sigurno kao u slučaju mafin pitica – kupujem kore za baklavu jer su tanje.

Zeljanica - www.fotoreporter.rs / All rights reserved

Zeljanica – www.fotoreporter.rs / All rights reserved

Za narednu fazu bilo bi dobro da imate komad mušeme, 1×1 metar npr. koji će zaštititi sto od fleka i mrvica, a lako se čisti po završenom poslu. Dakle, prostrete jufke, primaknete zdjelu sa filom, podmazanu tepsiju ( onu veliku koja je došla u paketu sa rernom) i zasučete rukave. Sa hrpe jufki, kojih u prosjeku ima oko 15 u pakovanju, pažljivo odvojite prvu, stavite je na sto, pospite sa malo ulja nasumice (nacrtam slovo Z) i stavite cca 2 supene kašike nadjeva. Izmjerila sam, to je 60-70 gr. Naravno, ne treba vam vaga, vremenom ćete prestati da mjerite i sastojke, ali za one koji prvi put prave svoju pitu neka se nadje i ovaj podatak. Može vam se učiniti da je to malo nadjeva, no u suštini dovoljno je, premazujemo samo jednu koru tako da pita neće biti suva. Sada zamotajte jufku po kraćoj strani da stane u pleh. Ponavljajte proceduru dok imate kora i fila. Slažite zavijene jufke u pleh, tik jednu do druge i staće svih 15-tak komada. Ok je i ako krajevi malo vire kao u našem primjeru. Kada ste sve jufke smjestili u tepsiju, pospite pitu sa jednom do dvije supene kašike ulja i isto toliko slatkog mlijeka. To je mala količina, pita ne treba da se natopi već samo da se isprska.

Ubacite tepsiju u zagrijanu rernu, pecite 30-40 minuta na 180 C°. Pita je gotova kad dobije rumenu boju. Izvadite tepsiju iz rerne pa je prekrijte čistom kuhinjskom krpom koju ste prethodno skvasili pa ocijedili. Ovim ćete postići da kore budu mekše ali i dalje hrskave. Kada se pita malo prohladi, vrijeme je za ručak! 🙂

Prijatno!

You Might Also Like

2 Comments

  • Reply Milkica 30/03/2014 at 9:27 pm

    Zeljanica super izgleda, ali mene sad zanima ta pekara Sneška. Mislim da znam gde je, ali nisam nikad ulazila, a živela sam tu blizu. Oni valjda rade dvokratno ili tako nešto. Hvala na preporuci, baš ću probati njihove pite. 🙂

    • Reply Biljana Sparavalo 31/03/2014 at 9:52 pm

      Super, probaj pa javi kako su ti se dopale Sneskine pite! 🙂 Preporucujem i druga peciva, mini zalogaje sa sumskim vocem npr., ako zateknes tek ispecene! Mislim da se ova pekara ubacila u neki sistem rada po porudzbinama pa im ne ostane robe za „letece“ kupce ali svakako ih vrijedi potraziti! 🙂

    Ostavite komentar