Samo kada se ozbiljno zamislim, mogu da se sjetim koja je razlika među terminima koji se koriste za zimnicu od voća. Ako zanemarimo sokove i slatko, ostaju nam ove varijacije: džem, marmelada, pekmez pa onda rester. Na prvu loptu, kada treba namazati palačinke, sve ih zovem pekmez. Kome je do razmišljanja u ključnom trenutku… Ali, evo da napišem razlike kao podsjetnik za mene i mali vodič za one koji imaju dilemu. 🙂
Džem – Voćna zimnica koja se relativno kratko kuva sa šećerom (do sat vremena) tako da ostanu vidljivi komadi voća. Moj omiljeni je džem od kajsija kojima se samo odstrani koštica i kuvaju se polovice uz dodatak šećera.
Marmelada – Naziv se najčešće vezuje za industrijske voćne namaze koji su propasirani pa nema komadića voća. Gustina se postiže dodavanjem raznih preparata za želiranje što istovremeno skraćuje kuvanje.
Pekmez – Riječ je o poslastici koja nastaje tako što se voće prije termičke obrade usitnjava, tj. melje, pa se onda dugo kuva uz dodatak manje količine šećera. Pekmez se najčešće pravi od šljiva, a kuvanje traje i do 6 sati.
Rester – Pekmez od šljiva pečen u rerni posut sa malo šećera. Ovako ga zove moja mama, a on joj se svake godine odazove u vidu nekoliko tegli mirisne poslastice. Slijedi recept za rester:
Sastojci:
-
4-5 kg šljiva očišćenih od koštice
-
4-5 punih kašika kristal šećera
Izaberite reprezentativne šljive, operite ih, očistite od koštica i polovice stavite u tepsiju. Peći u prethodno zagrijanoj rerni na 200 C°. Pošto koristimo emajlirane tepsije starog kova, pekmez ne miješamo jer ne prigorijeva. Rester treba otprilike 3 sata lagano da krčka, s tim da nakon drugog sata pratite koliko ima tečnosti u tepsiji. Bitno je da veći dio uvre i onda je rester gotov!
Kada rester izvadite iz rerne, možete mu dodati 4-5 supenih kašika ruma i dobro izmiješati, pa neka malo odmori. Otvorite vrata od rerne da se prohladi, a vi operite tegle, stavite ih na veliku tepsiju i ubacite u mlaku rernu skupa s metalnim poklopcima da se ugriju. Rester se sipa u tegle još dok je vruć, pa ova procedura treba spriječiti staklo da pukne. Još jedna mjera predostrožnosti je da stavite u svaku teglu po jednu supenu kašiku koja će da apsorbuje vrelinu pekmeza i da spasi staklo od pucanja. Kada tegle napunite, pokrijte ih celofanom preko koga ide gumica, zatvorite poklopcem i okrenite svaku teglu naopačke na kuhinjsku krpu. Nakon par minuta vratite ih u uspravan položaj i odložite na suvo i tamno mjesto. Vruć pekmez je sam napravio vakuum, zatvorio poklopac čvrsto i može dočekati živ, zdrav i ispravan čak i nove šljive na granama! 🙂
4 Comments
Ostaje mi: put pod noge, na pijacu, kupi…i spremi! 😉 Hvala na lijepom receptu!
Hvala draga Veki! Taman za vikend da krenes u akciju! 😉 :*
E da znaš da sam se pre neki dan pitala koja je razlika. nekako sam i ja marmelade vezivala za ono što viđamo u prodavnicama. Prvi put sam sad videla kod tebe i Pomoravke d+ovakav način pripreme. Odlično! Ne pravim zimnicu ali jednog dana doći će i ovo na red!
Drago mi je da ti se svidja recept! 🙂 Ovu varijantu je dosta lakse spremiti od standardnog pekmeza, a tesko je odoljeti da ga covjek ne pojede cim se ohladi!