Putovanja

Jedan manastir, jedna rijeka, jedna pećina, jedan vodopad

15/06/2013

Kada su se prije par godina kod nas pojavili sajtovi sa raznim popustima, pretplatila sam se na njih nekoliko. Sad mi se nekako ?ini da oni razmjenjuju medjusobno e-mail adrese korisnika jer mi dnevno stiže i po 15 poruka. Naravno, neodoljiva želja za njuskanjem i kupovinom besmislica sprije?ava me da odem na dugmence unsubscribe, pa mi je inbox stalno zatrpan i ve?ina poruka ostaje nepro?itana. Nevolja je što kad krenem ?itati te poruke, redovno nešto i kupim. Bude tu dosta dobrih iskustava sa raznim firmama da ?ovjek poželi da im se vrati i po punoj cijeni, a na?e se i poneko toliko loše da im poželite natovariti poresku na vrat… I o jednima i o drugima besplatno pružam informacije putem maila!

I tako jednog dana ugledah ponudu za izlet do Manasije, Resavske pe?ine i vodopada Buk. Moj dragi i ja i naših dvoje prijatelja po?eli smo da istražujemo predloženu rutu. Nakon provjere vremenske prognoze, excel kalkulacije da li se više isplati da idemo sa agencijom ili svojim autom i krajnje analize svih prikupljenih informacija odlu?ili smo da uplatimo parice za izlet!

Ima dana i godina da nisam bila na izletu sa hranom u kutijama i ?ebencetom na travi. ?ebence smo zaboravili, ali sam klopicu pripremila. Tu su divne Kiflice sa sirom koje ve? imaju brojne obožavaoce, Carska pita i Mramorni kola?. Klik na link odveš?e vas do recepta i uputstva kako da ove ?akonije pripremite u vašoj ku?i.

Sve tri lokacije su kraj Despotovca, gradi?a koji se nalazi 130 km južno od Beograda. Obilazak Manasije nam je odavno stajao u tefteru (u ovom slu?aju bloki? koji ?uva dobre ideje i lijepe planove, da ih ne smetnemo s uma). Zidine koje vidite na fotografijama još su impresivnije kada stanete ispod njih. Na ulazu nas je do?ekala tabla koja kaže da ne možete u?i razgoli?eni i po srednjoj fotki bi se reklo da ne smijete korisiti Olimpus aparate! 😀 Na svu sre?u mi smo dio Nikon klana pa smo odmah krenuli sa fotkanjem. Šalu na stranu, imalo se šta i zabilježiti. Kao i u ve?ini manastira, ne možete fotografisati jedino u crkvi. Možete se popeti i na tvrdjavu za 500 dinara, pogled je divan, a tako je nastala i fantasti?na panorama koju je napravio moj dragi. Možete je vidjeti ovdje!

Manastir Manasija

Manastir Manasija – www.fotoreporter.rs / All rights reserved

Manasija je izgra?ena po?etkom XV vijeka, ?etiri puta je rušena i ?etiri puta izgra?ivana. U jednom navratu je i krov bio skinut pa je dio fresaka uništen od kiše i vlage. Restauracija traje i danas, a trebala bi biti kona?no gotova u avgustu 2018. godine. Vodi? nam je rekao da ?esto iz inostranstva dolaze posjetioci da bi pogledali preostale freske koje su spomenici srednjovjekovnog slikarstva. I mi smo zatekli nekoliko grupa turista koji su bili zagledani u visoke svodove.

Prednost putovanja kada idete sa vodi?em je to što imate odre?eni tempo, pa ?ete i vidjeti sve što je predvidjeno. Kada krenete u sopstvenom aranžmanu tempo je obi?no sporiji, te hajde još malo tamo, pa neka nas još malo ovamo i vrijeme za ?as pro?e, a da niste stigli obi?i sve što ste htjeli. Nedostatak putovanja sa vodi?em je što vam fali vremena za detaljnije razgledanje, fotografisanje ili naprosto za vremenski neograni?eno sjedenje na klupici u lijepom ambijentu. E, zbog ovog ograni?enog vremena do autobusa smo došli tr?e?i i krenuli ka Resavskoj pe?ini koja se nalazi 20 km od ve? spomenutog Despotovca.

Pe?ina je otvorena za javnost od 1972. godine. Deset godina ranije planinari su saznali za nju, a ko zna koliko godina i vijekova prije toga, pastiri su tu sklanjali svoja stada od nevremena. Odmah po ulazu vodi? nam je rekao da je strogo zabranjeno fotografisanje i snimanje. Iskreno smo se zabezeknuli, a kada su ostali ?lanovi grupe krenuli da fotografisu mobitelima i aparatima krenuli smo i mi sa skljocanjem, pa nek ide zivot. Ne znam šta je razlog toj zabrani, valjda vjeruju da ?e ljudi re?i: vidio sam je na slici pa ne moram uzivo. Ja mislim da prisustvo turisti?kih fotografija na Internetu može samo da pobudi interes za neko mjesto. Uostalom, ako to nije škodilo Manasiji, ne vjerujem ni da ?e pe?ini. Pe?ina je ina?e duga 4,5 kilometra. Mi smo hodali puno manje, koliko ta?no ne znam, ali sam zapamtila da je temperatura unutra stvarno 7 °C. Kako smo silazili dublje pod zemlju sa nježnoš?u sam se prisje?ala svoje zimske jakne koja je ostala kod ku?e. No baš zbog te zime, posjete su vremenski limitirane na 20-30 minuta pa se ne?ete previše smrznuti, pogotovo ako vam neko ugrije ruke… 🙂

Resavska pe?ina

Resavska pe?ina – www.fotoreporter.rs / All rights reserved

Po izlasku iz pe?ine dohvatila sam se onoga što sam propustila pri ulasku. Na livadici su stajale ljulja?ke i nisam odoljela da barem ne sjednem na jednu od njih! Ove naše instalacije po parkovima ?esto osmotrim i tužno zaklju?im da su namijenjene težini duplo manjoj od moje. 🙁 Što jest jest, u pitanju su dje?ija igrališta, ali se nevi?eno obradujem kada vidim neku ljulja?ku stabilne konstrukcije za ove nas djetinjaste. I zbog mog ljuljanja zakasnismo mi drugi put na autobus.

Naredno odrediste vodopad Buk. Ko je platio ru?ak, pravac u restoran, ko nije  u šetnju i preživljavanje u prirodi, a nas ?etvoro u hlad na livadici kraj rijeke Veliko vrelo. Fino smo se najeli. I kiflice i Carska pita su se pokazali u najboljem svjetlu, a Mramorni kuglof koji sam pravila prvi put opravdao je to što sam nosila papiri? sa receptom 500 km! I jos nešto, u tom hladu su bile i ljulja?ke pa sam sebi ovaj put natenane ispunila zelju.

Vodopad Buk

Vodopad Buk – www.fotoreporter.rs / All rights reserved

Onda smo se šetnjom zaputili do vodopada Buk koji je najviši vodopad u Srbiji sa visinom od preko 20 metara. I bez tog „naj“ svakako je izuzetan i prelijep! Kažu da ga je najbolje posjetiti u prolje?e kada ima najviše vode koja je napravila dubok amfiteatar sa jezercetom na dnu. Ako do?ete po vru?em danu, osvježi?e vas vodena prašina koja dobaci i po 30 metara! Ina?e, vodopad se nalazi na rijeci Veliko Vrelo ?iji je izvor u blizini. Da bi zaokružili pri?u, skoknuli smo i do izvora pred kraj okupljanja. Samo vrelo je zaklonjeno mostom kojem tu nije mjesto, ali taj put zaslužuje da ga pre?ete. Prolazite kraj livada, vo?njaka, ispod procvjetalih grana, kraj stare vodenice, preko drvenih mosti?a. No, ako mislite da vam za to treba 15 minuta na kraju ?e se ispostaviti da vam treba više od pola sata. U skladu s tim pravilom zakasnili smo i ovaj put na okupljanje.

Na izvoru Velikog Vrela, pogled sa mosti?a

Na izvoru Velikog Vrela – www.fotoreporter.rs / All rights reserved

Tokom izleta smo uglavnom imali brz tempo, a ja sam u svoj toj frci negdje posijala poklopac za objektiv mog dragog Nikona. Svojski sam se potrudila da pretresem autobus i da ga prona?em ali bez uspjeha, pa ako neko oko Lisine vidi drvo na kome rastu poklop?i?i, neka mi donese jedan. 🙂

Dan je prošao za tren, a vidjeli smo puno toga. Dobili smo razgovorljivog vodi?a koji nije gasio mikrofon i koji je u po?etku izazivao komentare „aman ?ovje?e, dokle više“ da bi vremenom ljudi po?eli slušati te pri?e i anegdote. ?uli smo dosta istorijskih i geografskih ?injenica, a sad nama što teško pamtimo i brzo zaboravljamo ko je kriv. Hvala ?ovjeku za trud. Usput nam je spomenuo par puta, kada smo prolazili kraj sela, kako eto baš u toj ku?i kraj ceste živi neki doma?in koji pravi odli?an med ili sir, ali se nismo zaustavljali. Možda neko od vas bude bolje sre?e pa se vrati sa doma?im sirom.

Kao što sam obe?ala, na blogu ?u osim o receptima pisati i o ovim putovanjima, pa vas možda zainteresujem za neku destinaciju! I eto, malo treba da se ?ovjek pokrene i ne tako puno para za cijeli dan zujanja po prirodi i obilaske znamenitosti koje druga?ije možda ne bi ni vidjeli jer nisu kraj puteva kojim ?esto idemo. I kratki izleti osvježe naš duh, ispune nas utiscima i lijepim sje?anjima, a lijepe stvari dobro do?u da se premotaju po mislima još koji put. Makar kad zastanemo na autobuskoj stanici ili ?ekajuci da kompjuter obavi što ima dok se vrti mali pješ?ani sat.

P.S. Samo sam vodi?u ostala dužna komentar (na njegovu izjavu kako se na njihovim ino turama vozi u minut i kako se ne ?ekaju putnici) da se oni koji kasne uvijek još duže ?ekaju u inostranstvu, ina?e ne bi cijeli autobus iste agencije dva sata pretresao centar Be?a da nadjemo bakicu koja je mirno pila kafu ispred muzeja Albertina ne javivši se nikome. No, to je tema za neku drugu pri?u… 😉

6 Comments

  • Reply miljalukic 15/06/2013 at 11:49 am

    Dobro došla, Biljana, u blogerski svet!

  • Reply Negoslava 15/06/2013 at 5:08 pm

    Pa, lepo, lepo. Hvala.

  • Reply Marica 15/06/2013 at 6:53 pm

    Ovo je divno. Naleteh na post prateći link sa Denisovog fb statusa. 🙂
    Divnu si mi turu osmislila kada sledeći put svratim da obiđem domovinu 🙂

    • Reply Biljana Sparavalo 16/06/2013 at 11:52 pm

      Hvala na lijepim rečima! Pratite nas i dalje, biće tu još zanimljivih pričica! 🙂

    Ostavite komentar

    This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.